FOTO: Despića kuća - kako su nekada živjeli bogati trgovci u Sarajevu
Autor: Mario Trojer
Datum objave: 28. 01. 2014 - 17:25

FOTO: Despića kuća - kako su nekada živjeli bogati trgovci u Sarajevu

Ekipa BrzihVijesti posjetila je ovu jedinstvenu muzejsku cjelinu te svojim čitaocima pokušala prenijeti barem djelić onoga što se nalazi u ovoj kući.

Tu nas je dočekao Senad Kuč, muzejski pedagog zaposlen pri Muzeju grada Sarajeva. Pri obilasku kuće otkrio nam je brojne zanimljivosti i pikanterije vezane za pojedine eksponate.

Despića kuća je jedan od depandansa Muzeja grada Sarajeva u kojoj se može vidjeti kultura stanovanja srpskog građanskog trgovačkog staleža od kraja 18. do početka dvadesetog stoljeća. “Despića kuća” je dobila naziv po uglednoj trgovačkoj porodici Despić koji su bili njezini vlasnici i stanari. 

Ovu kuću su njezini vlasnici, nastanjeni u inostranstvu, poklonili gradu Sarajevu 1969. godine uz uslov da ima muzejsku namjenu. Muzej grada Sarajeva je preuzeo brigu o Despića kući, ali je zbog dotrajalosti objekta, kuća zatvorena 1971. godine. Tek 2000. godine asocijacija “Kulturno naslijeđe bez granica” uz Vladu KS finansira obnovu objekta i izložba je ponovo otvorena.

-    Porodica Despić - 

Oko 1760. godine u Sarajevo iz Gacka stiže ćurčija Risto Slijepčević koji se oženio djevojkom Despinom sa kojom kupuje kuću u Latinluku oko 1780. Godine. Kuća se sastojala od podruma (magaze), jedne sobe u prizemlju i sobe na spratu.  Nešto kasnije su kupili još jednu kuću u blizini te su obje kuće stavili po isti krov.
Sinovi Riste Slijepčevića su po tadašnjem običaju, nazivani Ristići. 

“Međutim, zbog majke koja je rođena u Sarajevu, su dobili nadimak Despići koji su kasnije i zvanično prihvatili”, riječi su Senada Kuča.

Najpoznatiji član ove porodice je definitivno Makso Despić. Prema riječima Kuča, Makso Despić je bio najmarkantnija ličnost ove porodice. Rodio se u doba osmanske vladavine, živio je u vrijeme Austougarske, a umro je u doba Kraljevine Jugoslavije. Bio je vrstan trgovac i čestit građanin Sarajeva. Dvaput je išao na hadžiluk u Jerusalim zbog čega je dobio nadimak Hadži-Makso.

maksodespic

“Zanimljiva je priča sa njegovog prvog putovanja u Svetu zemlju kada je upoznao ženu iz Japana. Njih dvoje su se dogovorili da se ponovo nađu na istom mjestu za nekoliko godina. Oboje su ispoštovali dogovor i došli u Jeruzalem”, otkriva na Senad Kuč. Također je ostao poznat što je za vrijeme turske vladavine dvaput bio gradski blagajnik (haznadar) što dotad nije bio slučaj.

Hadži Makso Despić je ostao u sjećanju Sarajlija po nekim neuobičajenim postupcima. Recimo, još za vrijeme života je naručio mrtvački sanduk bez ikakvih ukrasa “da se vidi da smo svi jednaki i da tamo niko ništa ne nosi”. Turistima je zanimljiv i njegov testament koji je izložen u predvorju.

Kuća je u graditeljskom smislu pravo malo remek djelo. Prvi dio je kupljen 1780 godine, drugi je dodan nekoliko godina kasnije dok je treći segment izgrađen krajem 19. stoljeća kada je cijeli gornji sprat prepravljen i izgrađen po zapadnoevropskim standardima, po ukusu Maksine snahe Austrijanke.

-    Mamina soba - 

U ovoj prostoriji su sjedile žene s djecom. Sav inventor u ovoj sobi je originalan, a sastoji se od bogato rezbarene musandre, sećije sa brusali jastucima, zidane peći s lončićima te sehare i starinskog ogledala.

despicakucamaminasoba1

Zanimljivost ove sobe je ženska ukrasna haljina koja je nasljeđivana s majke na kćerku. Ono što ovu haljinu čini specifičnom je, kada dođu neke glumice da ju probaju, ne mogu je obući zato što je struk veoma uzak. To govori kako su bile vitke žene u to vrijeme.

-    Babina soba - 

Ova prostorija  je u potpunosti namještena po orijentalnom obrascu. U njezin inventar spada sećija sa brusali jastucima, sehara, peć sa lončićima, leđen (vrsta lavora), đugum za vodu i sofra.

Despicakucababinasoba3

U ovoj prostoriji su se muškarci družili. Iz Babine sobe na sprat vode stepenice koje je smio koristiti isključivo vlasnik kuće. Vlasnik kuće je imao svoje vlastite stepenice. Druge stepenice u kući su koristili ostali, a ove je mogao samo Makso Despić.

-    Kubelija –

Ovo je soba iznad Babine sobe. Nazvana je tako zbog kupolastog oblika tavanice. Njezina specifičnost je što se u njoj prožimaju dva stila – orijentalni I srednjoevropski. 

despicakuca7

Orijentalni predstavlja sećija, sehara, peć sa lončićima dok srednjoevropski zastupaju mala salonska garniture, venecijansko ogledalo, sat i komoda engleske proizvodnje.

Zanimljivost ove prostorije je što su ovdje snimljene određene sekvence filma “Sarajevski atentat”.

-    Spavaća soba -

Ovu sobu je koristio Pero Despić, sin Makse Despića. U njoj preovladava bečki stil s početka 20. stoljeća jer je njegova supruga bila Austrijanka koju je upoznao na studiju u Beču. Sve stvari iz ove prostorije su miraz koji je ona donijela u brak, a bila je iz veoma bogate porodice. 

despicakucaspavacasoba1

Na zidu ispred Spavaće sobe nalaze se fotografije posljednje generacije rođene u ovoj kući. Na fotografijama su dvije djevojčice i njihov brat. Djeca su na slikama veoma ozbiljna jer je u to vrijeme fotografisanje bilo veoma skupo i porodica je pripremala djecu za slikanje oblačenjem najbolje odjeće koju imaju kako bi na fotografijama djelovali što bogatije i otmjenije. 

-    Salon - 

Ova soba je prvenstveno bila ženski salon. Snaha Makse Despića, za koju smo već rekli da je bila Austrijanka, sa sobom u miraz donijela je sav namještaj u ovoj prostoriji. Namještaj je potpuno atipičan za ovo područje i u pitanju su nove stvari. Ona je uvela novi običaj da se žene iz bogatijih porodica nalaze kod nje “na kafi” i da se tu druže. 

despicakuca11

-    Trpezarija -

Sav namještaj koji se nalazi u ovoj prostoriji je nabavljen od istog nabavljača. Namještaj je također iz Beča. On pripada takozvanom pruskom, staronjemačkom stilu. Specifičan je po tome što su na njemu rađene figure u drvetu što se jasno može vidjeti na komodi. Staronjemački stil je u osnovi imao vraćanje na antiku i to je bio trend koji je vladao Evropom u tom periodu. 

despicakuca19
Svaka prostorija je imala svoju peć. Peć koja se nalazi na spratu je tipična austrijska peć. Ova vrsta peći se i danas može naći u Beču, Pragu, Budimpešti, Zagrebu,… zanimljivost ove peći je što su keramičke pločice kojima je obložena, u drugoj boji koja se uklapa sa bojom zida prostorije. 

-    Klavir  -

Snaha Austrijanka je uvela novu modu u Sarajevo. To podrazumijeva sviranja klavira nakon ručka za porodicu i goste. Klavir je u tom period bio novitet u Sarajevu pošto su za vrijeme Osmanlija bili korišteni uglavnom žičani instrumenti.

despicakuca20

Ovaj klavir je proizveden u porodičnoj manufakturi Neubauer u Beču. 

-    Soba Darinke Despić – 

Prostorija koju je koristila Maksina kćerka Darinka. Ona je bila u vezi sa francuskim konzulom u Sarajevu. Nakon što je dobio premještaj u drugu državu, veza se prekinula. 
Nakon toga, Darinka je ostala sama iz razloga što se više nije mogla bogato udati. Otac Makso joj nije dopuštao da se uda za nekog iz nižeg staleža gdje je mogla naći udvarača. 

darinkadespic

Na zidu Darinkine sobe se nalazi lijepa zidna tapiserija koju je izradio Spiridon Rajković. Na njoj je izvezeno “Ovo je izradio Spiridon Rajković u Sarajevu 1851. godine”. Ona je sastavljena od 1160 komada čohe i ona je bila poklon Maksi Despiću. Spiridon Rajković je bio šura Maksi Despiću i u to vrijeme je bio to neuobičajen i zanimljiv potez. 

-    Velika Soba – 

To je prvenstveno bila velika dnevna soba domaćina Makse Despića. On je ovu sobu lično renovirao. Pošto je često putovao na zapad, odlučio je da otvori nešto novo u Sarajevu, nešto što dotad u Sarajevu nije postojalo. Odlučio se da napravi prvo pozorište koje u Sarajevu tako da je ovo prvo i najstarije pozorište u Sarajevu. 

despicakucapozoriste1

Kada je Austrougarska počela da izgradila i otvorila zgradu Narodnog pozorišta 25 godina kasnije, Makso Despić je zatvorio svoje pozorište. Zanimljivost prvog privatnog pozorišta je bila što su ljudi ovdje dolazili isključivo po pozivu domaćina, Makse Despića. Ulaz se nije naplaćivao. Nakon završetka predstave, a obično su bile komedije na reprertoaru, ostajalo bi se na zabavi i plesu koji je također bio novitet u Sarajevu. 

Ova zanimljiva muzejska postavka tokom cijele godine privlači mnogobrojne turiste koji posjete glavni grad naše zemlje. Vidjeti jednu ovakvu postavku u autohtonom i originalnom izdanju je veoma rijetko i turisti sa velikom znatiželjom i pažnjom obilaze muzej Despića kuće.

Mnoge televizije su ovdje dolazile snimiti priloge o postavci u Despića kući. Pored toga, ovdje su snimani filmovi, muzički spotovi, promotivne akcije i drugi. Već smo rekli da su snimane sekvence za film “Sarajevski atentat”, a u zadnje dvije godine ovdje su snimljeni spotovi Eldina Huseinbegovića “Strijela ljubavi” te duet Hanke Paldum i Kemala Montena.

Ovaj objekat apsolutno zaslužuje pažnju koja mu se daje jer u današnjem vremenu, kultura nažalost sve manje dolazi do izražaja, a jedna ovako kvalitetna postavka budi nadu u bolje sutra na polju kulture.

/ Fotogalerija
/ Sažetak