Priča za laku noć: Čovjekova dobrota
Datum objave: 02. 07. 2015 - 23:55

Priča za laku noć: Čovjekova dobrota

Prenosi se da je jednom jedan čovjek pošao u šetnju. Bilo mu je toplo, pa je otkopčao nekoliko dugmadi na košulji. Iznenada, nešto mu privuče pažnju. Ugledao je golubicu: bježala je od sokola. Golubica vidje čovjeka, poleti k njemu i sakri se ispod njegove košulje.

Bila je toliko uplašena da je čovjek svojim grudima mogao osjetiti njeno srce kako ubrzano kuca. Bio je siguran: „Moram je spasiti!“ No, soko je vidio šta se dogodilo. Sletio je na granu jednog stabla i rekao čovjeku: „Kako možeš tako nešto uraditi? Kako mi možeš uzeti moju opskrbu?“

Čovjek se zbuni. Zapita se: „Šta da radim“. Jednostavno, osjećam da moram golubicu zaštititi, ali s druge strane, soko ima pravo – ne smijem mu oduzeti ono što njemu pripada.“

Razmišljao je jedno vrijeme, a potom se odlučio. Odabrao je jedinu mogućnost koja mu je odgovarala, jedino što je mogao uraditi: otkinuo je komad vlastitog mesa i dao sokolu.

Ne mora uvijek biti da imamo odgovore na sve probleme i na sva pitanja. Ali veoma često, kada mislimo da ne možemo ništa uraditi, možemo nešto od sebe dati... Pomoći nekome ne znači od nekoga drugoga uzeti. Već, pomagati znači uvijek biti spreman od sebe nešto dati, nešto svoje podijeliti ili potpuno podariti. Jer, čovjek ne određuje sudbinu, ali sigurno, čovjek može vlastiti položaj, čak, zavičaj vlastitog duha u životu odabrati. A tako nešto uraditi, znači sudbinu ispravno razumjeti.

/ Sažetak