ISIL prodaje svoju naftu, ali ko je kupuje?
Autor: Carole Nakhle
Datum objave: 06. 12. 2015 - 21:30

ISIL prodaje svoju naftu, ali ko je kupuje?

ISIL ne samo da regrutira bombaše samoubice, nego također zapošljava tehničare i inižinjere za naftna polja.

Zahvaljujući ilegalnoj trgovini naftom, milioni dolara dnevno se slijevaju u kofere Islamske države Irak i Levant (ISIL). Iako možemo nagađati iznos, procjene variraju između jednog i 1,5 miliona dolara zarade na dan. Ruski predsjednik Vladimir Putin govorio je milijardama dolara vrijednoj trgovini naftom, od sredine 2014. godine. 

Ove cifre baziraju se na procjenama podataka dnevne proizvodnje naftnih polja koja su pod kontrolom ISIL-a, uključujući neka od najvećih polja u Siriji, sa ukupnom dnevnom proizvodnjom od oko 30.000 do 40.000 barela, te na cijenama koje se kreću od 20 do 40 dolara po barelu po kojima ISIL prodaje naftu.

ISIL ne samo da regrutira bombaše samoubice, nego također zapošljava tehničare i inižinjere za naftna polja i proces prerađivanja, i dosada su bili veoma uspješni u tome.

Niko ne zna kako takva teroristička organizacija može nekako naređivati ovim ljudima sa vještinama: Da li im nude toliko unosne isplate da ih ne mogu odbiti ili jednostavno ubiju svakoga ko odbije sarađivati s njima? U odsustvu pravila zakona koje vrijede u modernom društvu - sve je moguće.

Naftna polja – pogotova ona starija koja su pod kontrolom ISIL-a – trebaju održavanje kako bi zadržala određeni nivo proizvodnje što je duže moguće.

Ali održavanje je skupo. Zato su neki komentatori iznijeli argument da će u određenom trenutku ISIL-ov unosni biznis presušiti zbog ubrzanog opadanja proizvodnje.

Ovo se, međutim, neće ostvariti uskoro, jer, čak iako proizvodnja opadne, ona može trajati mnogo godina, čak decenija.

Mreža kupaca

Trgovina naftom, nezavisno od svoje vrijednosti, pomaže ISIL-ovom preživljavanju. Ne samo da nafta daje kontinuiranu finansijsku podršku terorističkoj grupi za regrutiranje novih članova, kupovinu oružja i lokalne podrške, i pomaže njegovoj propagandnoj kampanji, nego također osnažuje njegovu poziciju kroz proizvodnju za vlastite potrebe, čime se zadovoljava ISIL-ova strateška potreba za strujom, mobilnošću i grijanjem.

Drugo veće i kritičnije pitanje, nepovezano sa tim koliko ISIL zarađuje, jeste ko kupuje ISIL-ovu naftu. Kao i za svako drugo crno tržište, odgovor je i ovdje mutan.

Nakon što su turske snage oborile ruski avion, Rusi su otvoreno optužili Tursku da podržava naftnu trgovinu ISIL-a.

Iznesene su optužbe, čak na državnom nivou, ali bez materijalnog dokaza o tome ko je tačno u to uključen. Turska je uzvratila odgovorom da je situacija obrnuta: štiteći Assadov režim koji je jedan od ISIL-ovih lojalnih klijenata, Rusija je de facto saučesnik.

Dok takve optužbe na visokom nivou mogu neke zabavljati i zasigurno mnoge rastužiti, surova realnost je da crna tržišta imaju visoko organiziranu i proširenu mrežu klijenata i partnera u sjeni, koji su privučeni novcem, bez obzira na njihovu nacionalnost, religijska uvjerenja i principe, ako ih uopće imaju, i aktivni su u Siriji, Iraku i Turskoj.

Istražioci možda mogu biti sretni da identificiraju nekoliko pojedinaca ili organizacija, ali bilo bi naivno vjerovati da se tako kompleksan sistem može lako otkriti.

Da bi stvari bile kompliciranije, važno je napomenuti da neki koji su uključeni u trgovinu ne spadaju u tu koruptivnu kategoriju. Postoje nekonvencionalni klijenti koji se oslanjanju na ISIL-ovu naftu kako bi preživjeli – pomislite na milione ljudi koji žive na područjima pod kontrolom ISIL-a kojima nafta treba da bi zadovoljili svoje osnovne potrebe za strujom, grijanjem i mobilnošću.

Neki pobunjenici, neprijatelji ISIL-a, također ironično spadaju u tu kategoriju jer nemaju drugi izbor. Postoje i vozači kamiona, većinom civili, koji prevoze ISIL-ovu naftu krijumčarima, trgovcima i posrednicima, i očajnički trebaju bilo kakav izvor zarade.

I jednom kada nafta i naftni proizvodi odu izvan područja koje kontrolira ISIL, postaje veoma teško da ih se prati – neko, negdje, i u potpunom neznanju, možda koristi naftu ISIL-a.

Ne postoji magični metak

Nijedan autsajder ne zna detalje šta se dešava na terenu. Jedno je međutim jasno: tako komplicirana stvar ne može se riještiti jednom, bilo čijom, akcijom.

Neki smatraju da je jedini način da se potpuno onesposobi proizvodnja na naftnim poljima njihovo bombardiranje. Takva tvrdnja je pomalo nejasna. Ako je namjera da se privremeno zaustavi proizvodnja, ISIL je dokazao svoju sposobnost da je ponovo uspostavi, makar na najnižem nivou.

Ako je namjera da se izazove trajna šteta na devet proizvodnih pogona, onda će civili, kao i svaka nada da se ponovo izgrade lokalne industrije nakon ISIL-a, pretrpjeti štetu. Druga opcija bi bila da se uništi transport – konkretno kamioni.

Ovdje također postoje izazovi: pravi nivo trgovine kamionima, uključenost civila i činjenica da se kamioni mogu mnogo lakše zamijeniti od naftovoda ili naftnih tankera, samo su neki od primjera.

Uz to, trgovina naftom – iako veoma unosna – nije jedini zvor prihoda za ISIL. Trgovina drogom, zločini, otkupnine za taoce, trgovina antikvitetima, porezi i donacije, također igraju veliku ulogu.

Ne postoji magični ili brzi metak da se okonča naftna trgovina ISIL-a, bez obzira ko provodi vojnu kampanju protiv njega.

Turska može dati veliki doprinos pooštravajući granične kontrole, ali samo takva mjera neće dati rezultat. Pod normalnim okolnostima, činjenica da se nafta može puno lakše prevoziti od drugih oblika energije, kao što je prirodni gas, je blagoslov.

U ovom slučaju je, međutim, jasno kletva. Čak iako Turska zabrani bilo kakvu trgovinu koja dolazi iz Sirije, druge rute bi bile brzo utvrđene.

Početna tačka za efikasnije rješenje je veća saradnja između regionalnih i međunarodnih vlada, pogotovo u smislu koordinacije njihovih napora i vojnih strategija, dijeljenja obavještajnih podataka da bi se otkrili različiti igrači koji su uključeni.

Povećana napetost između Tuske i Rusije jednostavno stavlja međunarodnu zajednicu u borbi protiv ISIL-a na pogrešan put.

Al Jazeera

/ Sažetak