Povijest bodljikave žice
Datum objave: 30. 08. 2015 - 11:07

Povijest bodljikave žice

Nakon rušenja Berlinskog zida 1989., u vrijeme mnogih simboličkih rezanja bodljikave žice od kojih je najupečatljiviji bio onaj tadašnjeg mađarskog ministra vanjskih poslova koji je u nazočnosti austrijskog kolege prerezao bodljikavu žicu koja je označavala mjesto "željezne zavjese" između zapadne i istočne Europe, malo tko je mogao zamisliti da će taj predmet 35 godina kasnije postati svakodnevnom viješću, i to u svom najizvornijem značenju - agresivnom prostornom razdvajanju i kontroli prelaska određenog područja.

 

Bodljikava žica izumljena radi ograđivanja posjeda 

Bodljikava žica izumljena je u Sjevernoj Americi daleke 1867. prvenstveno za ograđivanje posjeda, a njezini izumitelji sigurno nisu mogli ni sanjati da će taj predmet, unatoč silnom industrijskom i tehnološkom napretku u zadnja dva stoljeća do danas ostati gotovo isti, s istom svrhom i simbolikom. 

Preteču bodljikave žice izumio je amerikanac Lucien B. Smith. Bila je kombinacija jedne žice s malim komadima drveta na kojem su bile pričvršćene bodljike. Nekoliko godina poslije Michael Kelly spojio je dvije žice zajedno i dobio svojevrsni žičani kabel, da bi je 1874. farmer Joseph Glidden usavršio i patentirao, zbog čega je prozvan 
"kraljem bodljikave žice". 

Njome je ogradio svoje posjede u Velikoj nizini (Great Plains). Izumio je i strojeve za masovnu proizvodnju, pa ubrzo taj visoko učinkovit alat nadomješta dotadašnji nedostatak poljoprivrednih ograda, čime se nedefinirana prerija mijenja u ravnicu za poljoprivredu i uzgoj stoke. 

Do tada je prerija ograđivana drvenim stupovima koji ih je nedostajalo s obzirom da u preriji nema stabala. 

No, uskoro je bodljikava žica poslužila za ograđivanje područja američkih Indijanaca, za zatvaranje velikog dijela stanovništva tijekom rata za neovisnost Kube (1895.-1898.) i Drugog burskog rata u Južnoj Africi (1899.-1902.). Okruživala je rovove za Prvog svjetskog rata i služila kao elektrificirana ograda nacističkih koncentracijskih logora. 

Ograde iz logora Auschwitz-Birkenau na listi svjetske baštine 

Ograde od bodljikave žice iz koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau upisane su na listu svjetske baštine UNESCO-a kao simboli okrutnosti čovjeka prema čovjeku u 20. stoljeću. 

Simbol Amnesty Internationala, koji se bori protiv zatvaranja i mučenja ljudi, zapaljena je svijeća obavijena bodljikavom žicom. 

O političkoj povijesti bodljikave žice u svom romanu, piše francuski filozof Olivier Razac. 

Knjiga koja je prije desetak godina u Francuskoj bila bestseler, prikazuje filozofsku pozadinu uporabe bodljikave žice i pokazuje kako je postala univerzalnim simbolom tlačenja, tiranije i nasilja, iako se radi o nesofisticiranom, primarnom tehničkom predmetu, na najnižem 
stupnju mehaničkog izuma. 

Razac pokušava izdvojiti slučajeve povezane s bodljikavom žicom koji imaju najvažnije i najjasnije političke implikacije i u tom kontekstu kao paradigmatične izdvaja tri povijesne manifestacije - američku preriju, rovove Prvog svjetskog rata i nacistički koncentracijski logor. 

Politički utjecaj bodljikave žice 

"U ta tri slučaja njezina uporaba izdaleka nadilazi njezinu prvobitnu (poljoprivrednu) svrhu. Ona u njima ima izravan politički utjecaj budući da aktivno sudjeluje u tri katastrofe: u fizičkoj likvidaciji, a zatim i etnocidu američkih Indijanaca, u nepojmljivom krvoproliću modernog rata te, u središtu totalitarne katastrofe, i u koncentracijskim logorima", piše Razac. 

Bodljikava žica funkcionira kao indikator političkih razlika i zato se može vidjeti na vrhu zidova bogatih vila u Južnoj Africi, a policije mnogih država njezinim rastezanjem po ulicama još uvijek zaustavljaju prosvjednike. 

Francuski filozof Alain Brossat napisao je da bodljikava žica predstavlja nedozvoljen način razdvajanja tijela u prostoru. Rizik kontakta s njezinim bodljama ili oštricama, kao i samo trpljenje pogleda na nju, čine se neprihvatljivim, kaže Brossat.

/ Sažetak