Pogled na Gazu Analiza Mladena Marića o događajima u Gazi
Autor: Mladen Marić - FTV
Datum objave: 25. 07. 2014 - 00:16

Pogled na Gazu

Nakon zračnih napada, sredinom jula izraelske snage pokrenule su kopnenu ofanzivu na Pojas Gaze, palestinsku enklavu, najveći koncentracioni logor svijeta. Izraelska vojska krenula je na Gazu velikom silom, čiji je cilj, kako kažu, uništavanje Hamasove infrastrukture kao što su tuneli i lansirne rampe za raketne napade. Izrael je mobilisao 48.000 rezervista za kopnenu operaciju, a kasnije još 18.000 vojnika. U isto vrijeme, izraelska vojska nastavila je artiljerijske i zračne napade na lokacije širom Pojasa Gaze, a broj ubijenih civila raste. Kakav se rat vodi u Gazi? Neravnopravan, kao i mnogo puta do sada. Jedna vrlo dobro opremljena vojska ratuje protiv terorističke grupe. Državni terorizam protiv terorizma jedne grupe, koja, bez dileme, jeste teororistička. A ta ista vojska, izraelska vojna mašinerija, pri tome ubija stotine civila, koji, usput rečeno, nisu važni ni Hamasu. Gaza je najveći zatvor na otvorenom u svijetu. Gaza je geto dužine 38 kilometara i širine šest, a na nekim mjestima oko 13 km. Na ovom prostoru živi 1.8 miliona ljudi, 43 posto mlađe je od 14 godina. Oni su odsječeni od ostatka svijeta. Oni žive u kavezu.

Posljedni put izraelska vojska ušla je u Pojas Gaze u januaru 2009. godine, u operaciji "Liveno olovo". Kao i sada, ulasku kopnenih snaga prethodilo je desetak dana zračnih napada. I tada je cilj bio isti: uništenje Hamasove infrastrukture. Operacija je trajala od 3. do 18. januara 2009. U operaciji, kao i u zračnim napadima, koji su počeli 27. decambra 2008., ubijeno je 1.417 Palestinaca i 13 Izraelaca. Kada se sumiraju rezultati operacije, vidljivo je da Izrael nije postigao cilj, odnosno nije uništio infastrukturu Hamasa. Izrael ističe kako se radi o odgovoru nakon što je iz Pojasa Gaze ispaljeno 85 raketa prema južnom Izraelu. Navodi se kako je izraelski sistem raketne obrane, Iron Dome, presreo i uništio mnoge raketa. Iz izraelske vojske ističu kako su pokrenuli vojnu operaciju pod nazivom Protective Edge (Zaštitni Rub). U isto vrijeme, Hamas je poručio: "Krv za krv, ko zapali vatru, i sam će gorjeti, naša krv neće biti prolivena uzalud". Tenzije su eskalirale nakon ubistva izraelskih tinejdžera i palestinskog tinejdžera na Zapadnoj obali.

Ovakav ili sličan scenario odigrava se svakih nekoliko godina - izraelske snage izvode zračne udare, a Hamas uzvraća raketama kućne proizvodnje koje, osim psihološkog efekta, gotovo ništa ne postižu i ne pogađaju. Izrael tvrdi kako Hamas raspolaze s oko 10.000 raketa od kojih neke mogu dobaciti do Tel Aviva. Međutim, Hamas se ne može suprotstaviti Izraelu, a njihove rakete završavaju u pustinji ili ih uništava izraelski sistem Iron Dome. U prevodu, to znači kako Izrael može bez straha napadati Gazu dokle god želi.

Koji su izraelski vojni ciljevi? Možda uništenje Hamasa? Teško, s obzirom da je postojanje Hamasa itekako bitno za opravdavanje militarističke politike Tel Aviva. Jedni bez drugih ne mogu i kao da su međusobno hrane militarizmom. Hamas je pokret ideološki blizak Muslimanskom bratstvu iz Egipta. Za razliku od umjerenog Fataha, Hamas se nikada nije odrekao nasilja protiv Izraela, kojeg smatra nelegitimnom tvorevinom. Iako Izrael tvrdi kako je cilj onemogućavanje raketiranje Izraela iz pravca Gaze, glavni cilj zapravo je političko ujedinjenje Hamasa i Fataha, što ne odgovara Izraelu. Također, ne žele ni državu Palestinu i želi da se granica između Pojasa Gaze i Zapadne obale učvrsti.

Naravno, podrška Izraelu stigla je od starog saveznika - SAD i crnog čovjeka koji je prodao dušu đavolu. Crni čovjek zove se Barack Obama. Kao i prije nekoliko godina, kada je Izrael ognjem i mačem pržio Gazu u operaciji Liveno olovo, kukavica Obama podržao je Izrael čime je - onda a i sada - pokazao da nema onu stvar koju bi muškarci trebalo da imaju. Dok su izraelski tenkovi ulazili u Gazu, SAD su uputile su poruku Izraelu: "Imate našu podršku, ali budite precizni." Nema govora o sankcijama Izraelu koji se obračunava s Hamasom i usput satire Palestice u najveći konc logor svijeta iz kojeg nema izlaza, iz kojeg se nema gdje pobjeći. Izrael ima pravo da se brani, uostalom kao i sve države svijeta. Međutim, decenijama je poznato kako Izrael izvodi tzv. odbrambene operacije. Zapali, uništi, sprži. Taktika spaljene zemlje i čelične pesnice. SAD pozivale su starog saveznika da se, kako je rečeno, ‘ograniči na precizne operacije’. Šta to znači? Znači da su civilne žrtve unaprijed proglašene "kolateralnom štetom, a Izrael ima - kao i ranije - pravo da s Gazom radi šta hoće. Tako će biti i u budućnosti, sve dok Izrael bude imao bezrezervnu i apsolutnu podršku Vašingtona. A Izrael će imati apsolutnu podršku Vašingtona i kada u Bijeloj kući ne bude sjedio kukavica Obama, koji je bio hrabar kada je trebalo bombardovati mrskog tiranina Gaddafija, ili kada je namjeravao bombardovati mrskog tiranina Assada. Međutim, tada je Vladimir Putin pokazao da ima onu mušku stvar koju Obama nema. Odvratno i cinično zvučala su saopštenja glasnogovornica State Departmenta Jen Psaki, koja kaže: "Srce nam se slama kada vidimo velik broj civilnih žrtava u Gazi", izjavila je i ostala živa Jen Psaki. Ovu srceparajuću i odvratnu floskulu Psaki je mogla pričati Marsovcima, dok je stvarnost pokazala da Izrael može raditi s Gazom šta hoće. Imaju li ovi ljudi imalo stida i morala govoreći o izaelskoj preciznosti? Svi znamo kako su SAD i njihov potrčko NATO bili precizni ubijajući libijsku djecu. Ali, kome su bila važna libijska djeca? Nikome, kao što nikome nisu važna ni palestinska djeca koju Izrael u ovakvim operacijama, koje se redovno ponavljaju, ubija bez ikakve kazne. Uostalom, za izraelske koljačke premijere iz prošlosti, Palestinci su uvijek bili niža bića koja su upoređivali sa stokom. A stoka se može ubijati bez milosti i bez kazne. Izraelska država, u kojoj se tradicije aparthejda njeguju kao svetinja, sjajno je usavršila brutalne metode ubijanja suvišnog palestinskoig naroda koji je kriv što je živ i koji se usudio živjeti i postojati na zemlji koju je, kako kažu krvoločni izraelski cionisti, Bog obećao izabranom izraelskom narodu. U ovoj borbi za rasnu čistoću, u kojoj će se Izrael riješiti suvišnog palestinskog naroda, ne bilo bilo loše da Izrael zamoli poljsku vladu da aktivira Aušvic u kojem bi završavali suvišni Palestinci. Neka, po uzori na Hitlera, Izrael najzad riješi pitanje suvišnog palestinskog naroda. Možda bi u tom slučaju Netanyahu dobio Nobelovu nagradu za mir, a možda bi i onaj čovjek bez one stvari dobio još jednog Nobela za mir. U peći ponovo otvorenog Aušvica kasnije bi mogli završiti i suvišni Rusi iz Ukrajine. Sigurni smo da bi ova ideja bila s oduševljenjem primljena u redovima kijevske fašističke bulumente koja je osvojila vlast uz podršku Zapada i onog čovjeka iz Bijele kuće koji nema onu stvar koju bi muškarci trebalo da imaju.

Noam Čomski nedavno je posjetio Gazu i napisao kako je nevjerovatan osjećaj kada pokušavate preživjeti u najvećem otvorenom zatvoru svijeta, u kojem su Palestinci izloženi nasumičnom teroru i kažnjavanju koje nema nikakvu svrhu osim ponižavanja i degradiranja. Još prije 30 godina, istaknuti izraelski vojnopolitički analitičar Joram Peri napisao je kako zadatak izraelske vojske, prema svemu sudeći, nije odbrana države, nego „gaženje prava nedužnih ljudi samo zato što su Arabušimi”, što je uvredljivi rasistički izraz za Palestince. Kažnjavanje stanovnika Gaze postalo je žestoko u januaru 2006. godine, kada su Palestinci na prvim slobodnim izborima u arapskom svijetu izabrali Hamas. Kao odgovor na oavakvu odluku Palestinaca, SAD i Izrael sproveli su brutalnu opsadu Gaze, uz vojne napade. Amerika je pribjegla standardnoj proceduri kada neposlušan narod izabere pogrešnu vladu: pripremanje vojnog udara i uspostavljanje reda. Narod Gaze počinio je još veći zločin godinu kasnije, kada je zaustavio pokušaj vojnog udara, što je dovelo do nagle eskalacije opsade i napada. Ovo je kulminiralo u zimu 2008. – 2009 godine, operacijom Liveno olovo, jednom od najkukavičkijih i najokrutnijih demonstracija vojne sile u novijoj istoriji: bespomoćno i opkoljeno civilno stanovništvo bilo je izloženo napadu jednog od najnaprednijih vojnih sistema, koji se oslanja na američko naoružanje i kojeg štiti američka diplomatija.

Naravno, kaže Čomski, bilo je izgovora - uvijek ih ima. Uobičajeni, koji se upotrebljava kad god je potrebno, jeste „sigurnost i borba protiv terorizma“. U ovom slučaju, sigurnost od raketa kućne proizvodnje iz Gaze. 

Izrealske vlasti upoređuju ljude u Gazi, koji čekaju u redu za smrt, sa stokom, svinjama i ostalim životinjama. Takve ljude u izraelskoj vlasti ne treba nazivati ljudima, oni su zločinci najvišeg ranga koji imaju podršku tzv. najdemokratskije zemlje svijeta, koja je saučesnik u nemilosrdnom satiranju jednog naroda i koja je posljednji put na pravoj strani istorije bila 1941. godine. Najnovija eskalacija sukoba predstavlja novu bitku starih neprijatelja koji međusobno održavaju spiralu smrti, mržnje i nasilja. Ovo nije rat protiv Hamasa, ovo je, kao i mnogo puta do sada, rat protiv palestinskog naroda. A to ćemo gledati i u budućnosti.

/ Sažetak